|
 "The Wake of Magellan", 1998. SAVATAGE
OSNOVNO OBILJEŽJE albuma možemo opisati kao
teatralno-avanturistički prog metal album. Bend Savatage je dugo, točno 15 godina od objave prvog albuma tragao i razvijao razne
koncepcije na svojim abumima, da bi na ovom konačno napravio ono što najbolje radi, a to je pomalo filmski pristup prog metalu. Pravi je
doživljaj slušati tih 60-tak minuta i oko 55 riffova. Potpuno drugačiji album od prethodno opisanih, poseban svijet prog metala, koji
svojom specifičnošću samo obogaćuje ovaj pravac. Strahovito izražena funkcionalnost, kojoj je sve podređeno. Najbolja produkcija
za svoje vrijeme, koja nas svojom raskoši precizno uvodi u svijetove imaginacije. Album je konceptualan, iako ima dvije priče. Obogaćen
s dosta zvukova i aranžmana koji dočaravaju radnju. Izrazito obogaćen neobičnostima i raznim
stilovima i iznenađenjima. Svaka pjesma ima neke preokrete, puno višeglasja i aranžmana koji su
zaštitni znak ovog benda. Slušajući album stvara se osjećaj kao da bend dolazi iz nekog vrlo
poznatog vremena prošlosti, a koje nikako ne možemo definirati kamo točno smjestiti. Jedan od
najfunkcionalnijih albuma. Autorima je bit da slušatelj, slušajući njihovu glazbu, osjeti što više
sugestivnih vizualizacija na koje ga ona navodi. Ne nedostaje ni ironičnih modulacija, ni kritike bitnog.
Sviračka virtuoznost nije u prvom planu, čak štoviše stjeće se dojam da je album građen od nečeg
tajanstvenijeg nego što su to glazbeni tonovi. Puno glazbenih efekata, različitih pjesama, puno
dramatike i osjećajnosti, prepuno avanturizma i nostalgije metaforičnosti. Fenomenalan vokal koji drži
konce albuma u svojim glasnicama. Svaki stih je novi svijet, nema puno instrumentalističkih dijelova,
a oni koji jesu - u funkciji su dodatka vokalu i obogaćivanja sume albuma. Savatage ne želi biti kao neki drugi bend i to im poprilično uspjeva.
UKRATKO:
1. Album je povezan u koncept.
2. Obiluje raznim stilovima.
3. Zahtjevnost izvedbe srednja.
4. Jednosmjerni prog album.
ZAVRŠNA MISAO: radi se o specifičnom prog albumu, čija će kvaliteta biti to vidljivija što će više
ostalih bendova pokušati napraviti nešto slično, uključujući i sam Savatage.
Dean Podkrajac, 2004.
|
