|
" Six Degrees of Inner Turbulence", 2002. DREAM THEATER
OSNOVNO OBILJEŽJE albuma možemo opisati kao instrumentalističko-eksperimentalistički album. Kao po nekom
pravilu gotovo svaki od šest studijskih albuma benda je različit, pa tako i ovaj predstavlja novu stepenicu u razvoju. Epske
dužine od 96 minuta i možda rekordnih 117 riffova. Ovaj album je cjelokupni presjek rada benda u malom. Produkcija na stupnju
savršenstva, kao i uvijek kod Dream Theatra igra bitnu ulogu. Gotovo sve što je dosad izmišljeno u prog metalu nalazi se na tom albumu, kojeg bi mogli nazvati velika enciklopedija prog
metala. Utisak je da je sviračka virtuoznost ovdje u drugom planu, a eksperimentalnost i načini građe strukture pjesama,
dobivanje raznih tonova, uklapanje u cjelinu velikog broja efekata koji dočaravaju radnju, u prvom planu. Po mom osobnom sudu,
ne radi se o najboljem albumu prog metala, ali sigurno o najvećem i najmonumentalnijem. Čini se da
je ovdje nizanje riffova i moduliranje u svrsi nečeg što prelazi njihovo vlastito značenje. Gotovo
polovicu albuma nosi samo jedna pjesma, što je dodatna činjenica za povijest. Gledajući
pojedinačno, svaki član benda je u visokoj formi. Svaki pojedinačni instrument zvuči fantastično
dominantno, toliko uvjerljivo da postaje jasno kolika je uloga kvalitetne produkcije u modernoj glazbenoj industriji. Produkcija jednostavno uzima dah. Puno glazbenih stilova umiješano je na
albumu. Pravi mali presjek glazbe zadnjih nekoliko stoljeća. Ovdje Dream Theater kao da testira
samog sebe o tome što sve zna o glazbenoj umjetnosti. Gotovo svaka pjesma je drugačija, svaka
pjesma je ostrvo za sebe i po pristupu i po ugođaju, svaka ima snažan chorus koji se lako pamti i
melodičan je. Dream Theater je po mom mišljenju htio napisati album za što širu publiku, koristeći
teme koje su prepoznatljive i aktualne. Ima puno sviračke ironije. Iako se na momente čini da je riječ
o dosta rutinskom pristupu profesionalaca, koji odrađuju samo svoj posao ili pak ono što najbolje
znaju, svaki pošteni slušatelj treba odati počast ovom bendu, koji je možda i najviše učinio za
povijest progresivnog metala. Što se još tiče konkretno ovog albuma, napomena da iako je Dream
Theater ponovno briljirao u načinima građenja pjesama, u aranžmanima i vođenju pjesama do
vrhunaca u moduliranju, u brzini gitarskih fillova i breakova, u zajedničkoj virtuoznosti svih
instrumentalista, u gradnji ugođaja, u počecima i završecima pjesama, u raznim solističkim
dionicama , u primjeni specijalnih glazbenih efekata, u gradnji kontekstualnosti, u neočekivanoj i
smislenoj dinamici izmjene glazbenih stilova i jačine i brzine unutar pjesama, na ovom grandioznom
albumu, iako je i vokal bolji, slobodniji, uvjerljiviji i teatralniji nego ikad, ipak nešto nedostaje. Što je
to - pokazat će vrijeme, a možda je i stvar u tome da Dream Theater drugačije primjenjuje filozofiju, nego to čini Shadow Gallery.
UKRATKO:
1. Polukonceptualni album.
2. Izuzetno velika širina glazbenih stilova.
3. Zahtjevnost izvedbe vrhunska.
4. Prog album za široku primjenu.
ZAVRŠNA MISAO: Prog-enciklopedija pogodna za slušanje u raznim prigodama.
Dean Podkrajac, 2004.
|
