|
 "Legacy", 2001. SHADOW GALLERY
OSNOVNO OBILJEŽJE albuma možemo opisati kao
vizionarsko-instrumentalistički album. Jedan od glazbenih bisera. Shadow Gallery ovim albumom kao da razrješava pitanje o mogućnostima prog metala. Album ima impresivnu širinu
glazbenog jezika. 72 minute sadrže oko 95 riffova. Šteta što na nekim, iako gotovo nezamjetnim dijelovima, produkcija nije bolja,
iako je u cjelini odlična. Ovaj abum postavlja prog metal na još neviđene visine. Shadow Gallery su specifičan bend, kojem kao
da nije stalo do virtuoznosti, raznih promjena ritma, do velikog broja riffova unutar pjasama, a kada se "Legacy" usporedi s
albumom "V" Symphony X, ispada da ima još više riffova, iako se na prvi pogled čini da je nemoguće da je to tako. Shadow Gallery
su osmislili album za širu publiku, koji će svakog moći oduševiti. Oni virtuoznost ne stavljaju u prvi
plan da bude očita, već je ona kod njih strogo funkcionalna sastojnica, gotovo neprimjetna, ali bitno
prisutna. Bogati aranžmani, obogaćeni zvukovljem koje dočarava zbiljsku radnju. Dugi
instrumentalistički dijelovi prepuni vizionarstva, koji drže školsku lekciju o tome kako se izvodi prog
metal. Album 21. stoljeća, po mom mišljenju s najboljom i najprogresivnijom pjesmom koju sam čuo
i koja donosi bendu titulu najvećih umjetnika prog metala i ne samo njega. Bend ima suprotan pristup
prog metalu nego Symphony X. Strahoviti instrumentalisti, još veći mislioci, čije glazbene misli
zapanjuju. Šteta je što postoji velika razlika u kvaliteti od pjesme do pjesme. "Legacy" je album koji
nas tjera da preispitamo sve ono što se u glazbenoj umjetnosti stvorilo do sada. Sadrži osjećajnost,
iznenađenja, virtuoznost, slojevite aranžmane, mističnost i ambijentalnost, brzinu, puno modulacija,
energičnost i taktičnost, pozitivnu neuništivost i naravno najumjetničkiju pjesmu prog metala.
UKRATKO:
1. Polu-konceptualni album.
2. Posjeduje širinu izričaja.
3. Zahtjevnost izvedbe vrhunska.
4. Filozofski prog album.
ZAVRŠNA MISAO: prog album čija najbolja pjesma nadahnjuje vječnost.
Dean Podkrajac, 2004.
|
