|
"PROMISED LAND" - Queensryche - EMI 1994
Manifest inteligentnom pristupu izuzetno kompleksnih intimnih ispovijesti o nesretnim sudbinama. Queensryche je posve usavršio
korištenje glazbenih efekata u cilju identifikacije slušatelja s emotivnim stanjima junaka, čije priče pričaju kroz album. Ono što
je u filmu uvod u "2001: A Space Odyssey", to je uvodna pjesma s "Promised Land" u glazbi - intrigantna vizija koja ultimativno potiče
na razmišljanje o velikim temama. Većina pjesama ima izrazito nepravilnu strukturu u kojoj vlada "smisleni kaos" mnogih
egzotičnih instrumentalnih i vokalnih zvučnih efekata, bogatstvo breakova, atmosferičnosti, nenadanih dramatičnih aranžmana, a
naročito su efektni saksofonski, te destruktivnih vokalnih interpretacija, a sve u cilju stjecanja ideje
i slike o tome što se dogodilo i u kakvom je stanju subjekt. Svaka pjesma je unikatna, vrhunac u
tome je pjesma "Promised Land" gdje su u bogatu zvučnu sliku zebnje i iščekivanja produkcijski
odlično ukomponirani zvukovi koraka po sipini nakon izlaska iz gužve u baru, glasanje žaba i
galebova, huk vlaka... U pjesmama "Bridge", koja ima dobru atmosferičnu akustičnost, pjevni
refren, tradicionalno naglašeno sentimentalni solo, "Lady Jane" s divnom sestrinskom završnicom
gitara, klavira i violina i "Someone Else?" koja je himna izgubljenima i usamljenima, gdje je klavir
efektan do samog osjećaja da vani pada kiša, Queensryche je svoju filozofiju i kompleksne psihološke introspekcije pretvorio u hitove. Nevjerojatno! Ovaj album je velik korak naprijed u
Freudovskom psihološkom seciranju emotivnih stanja junaka, ali u istoj mjeri i slušatelja, kroz
široko, savršeno i perfekcionističko igranje zvučnim efektima i vokalnim interpretacijama, ali nikad
preko granice zamaranja slušatelja. Na sentimentalan i atmosferičan način ovaj album je u funkciji
psihoanalize i introspekcije, a s obzirom na tu kvalitetu jedan je od najvizionarskijih albuma svih vremena. Gabrijela Podkrajac, 2004.
|