BUDUĆNOST PROGRESIVNOG METALA

Svi ljubitelji glazbe mogu slobodno uzviknuti: "Budućnost je počela, svjedočimo je!".
Fenomen progresivnog metala definitivno je dokaz glazbene (r)evolucije i to ne samo popularne glazbe 20. stoljeća, već i glazbe općenito, te predstavlja rijetko viđenu glazbenu raskoš kojom oduševljava milijune slušatelja širom planete. Iako je riječ o fenomenu starom više od desetljeća, kada mislimo na moderni prog metal, te više od tri desetljeća kada mislimo na progresivni rock, neizbježna su pitanja i spekulacije o njegovom razvoju u budućnosti. Kamo sve to vodi, koje su krajnje mogućnosti te vrste glazbe, da li će ona opstati i preživjeti ostale glazbene pravce, stilove, sub-stilove, jednom riječju ostale oblike glazbene misli. Na osnovi svega što sam napisao do sada može se izvući zaključak da prog metal u sebe sublimira i oplemenjuje ne samo klasične oblike glazbe, već i oblike popularne glazbe 20.stoljeća, te predstavlja progresiju glazbe u impozantnoj širini. Budućnost prog metala neizbježno je usko vezana uz razvoj i zahtjeve glazbene industrije i tržišta glazbe. Tržište kao produženo tijelo glazbene industrije traži nove proizvode, bolje i spektakularnije od svojih prethodnika, koji mogu pobijediti svoju konkurenciju, te donijeti ako bar ne siguran profit, onda barem pokrivene troškove ulaganja, koja su impozantna. Na kraju mora se priznati da i sama pojava prog metala puno duguje razvoju glazbene industrije i tržišta, kao što je već i istaknuto u eseju o kratkoj povijesti prog metala. Jednostavno, to je uzročna veza koja će imati vrlo bitnu ulogu i u budućnosti. Ako pažljivo promatramo druge metal pravce očito je da su granice između njih i prog metala sve jasnije, ali istovremeno i na neki način sve manje. Dolazimo do zaključka da sve više metal bendova raznih stilova sve više unosi u svoj glazbeni izračaj elemente progresivnosti. Prog metal je postavio neke kriterije koje i ostali metal stilovi jednostavno moraju slijediti zbog bitnosti tržišnog uspjeha i što dužeg opstanka na tržištu glazbe, jer osobno smatram da u suprotnome, što bi vrijeme više prolazilo, njihove šanse bile bi sve manje. Mišljenja sam da će prog metal i u budućnosti sigurno preživjeti ne samo kao jedan od mnogih glazbenih metal i drugih pravaca, već i kao jedan od najbitnijih i najutjecajnijih glazbenih izričaja, koji će polako ali sigurno u svoje okrilje sublimirati sve više ostalih glazbenih pravaca, te ih na neki način zadržati unutar sebe.
Kako će izgledati ti progresivni glazbeni albumi u budućnosti, teško je precizno dati točne odgovore, ali oni sigurno ovise o razvoju tržišne utakmice. Sigurno je da će biti na albumima više riffova, albumi će biti duži, epskiji, savršenije produkcije prepuni specijalnih glazbenih efekata, sadržavati će puno najrazličitijih glazbenih instrumenata. Uz albume će se prodavati možda i nekoliko sati raznoga video materijala, koji će dočaravati proces snimanja ili pak neki proces vezan uz taj album ili bend ili nešto treće, biti će dostupno možda puno financijskih podataka o snimanju albuma ili nešto u svezi benda ili same industrije u cjelini, tako da se istakne i edukativni karakter toga proizvoda, tako da će kupci sami moći određivati kvalitetu benda s obzirom na utrošena sredstva, bit će uz albume dostupne i posebna knjige koje će objašnjavati pojam prog metal i ostalih pojmova iz glazbene umjetnosti i industrije. Smatram da će biti još mnogo stvari koje će biti vezane uz nove tehnologije, o kojoj kao što je poznato ovisi puno, puno toga. Nije isključeno da se čovjeku operativnom putem proširi raspon slušnog polja. Taj postupak bi proširio glazbenu slobodu stvaranja, jer bi čovjek tada mogao čuti i više i niže tonove, koje sada ne čuje. Jasno je kakve bi to mogućnosti donijelo sa sobom, jedan novi svijet izražavanja i stvaranja. Tehnologija će vjerojatno omogućiti i samu vizualizaciju prog metal albuma, tako da će slušatelji na neki određen način vizualno, slikovno moći upijati informacije snimljene na glazbeni medij. Ti će vizualni prikazi biti u službi učenja, odmaranja, inspiracije, liječenja, te će imati bitnu primjenu u medicini, filozofiji, te promišljanju mogućeg. Kako će ti albumi konkretnije izgledati recimo oko 2015. godine: dužina prosječno oko 110 minuta, broj riffova oko 140. Dream Theater već prelazi skoro 100 minuta, a broj riffova oko 120 na "Six Degrees Of Inner Turbulence" 2002. godine. Već sam napisao da top bendovi sviraju oko 1.5 riffa u prosjeku po minuti albuma. Da ne bi bilo zabune pod nazivom "riff" ne smatram samo gitarske ritmove, već sve ritmove na albumu bez obzira koji ih instrument svira. Bit će puno ultra brzih dijelova, recimo dio od nekoliko minuta sa metronomskom vrijednošću od 1/4= 250 udaraca u minuti, a bend svira više od tridesetdvije 1/32 po jednom 4/4 taktu. Bit će još magičnija, transcedentalnija produkcija, prepuna najrazličitijih glazbala čija će narativna funkcija još porasti u budućnosti, a ta glazbala bit će na najnevjerojatnije načine ukomponirana u spektakularne svjetove do krajnosti ispunjene labirintima smislenosti. No, čovječanstvo se u broju povećava svakodnevno i raste potrošnja potrebnih sirovina za opstanak, a količina sirovina je ograničena. Jasno je da su za stvaranje glazbe potrebne određene sirovine i zato će se morati pronaći novi izvori i načini pribavljanja tih neophodnih materijala, ako se želi i u budućnosti zadržati ta kvantiteta glazbene proizvodnje ili pak čak i povećavati.
Razumljivo je da prog metal može već i danas "proizvoditi" albume od recimo 1.000 minuta koji su popunjeni sa 2.500 rifova, aranžirani sa stotinu različitih glazbala. No, pitanje je koliko bi ljudi u takav projekt trebalo biti uključeno, kolika bi bila cijena proizvodnje, koje vrijeme bi bilo potrebno za takav divovski album, kakva bi bila maloprodajna cijena na tržištu, u kojoj nakladi bi se tiskao takav album, te ono najvažnije iz glazbenog kuta gledano pitanje, koje glasi - kakva bi bila umjetnička vrijednost takvog albuma?
Na kraju, zapitajmo se koliko bi slušatelju vremena trebalo da usvoji taj album, te na koji bi način takav album utjecao na glazbenu industriju. Taj bi album ukomponirao oko 20-tak današnjih albuma. Slušatelji bi morali izdvajati puno vremena da kvalitetno preslušaju i kritički ocijene taj album. No, ako bi se specijalnim putem takva količina informacija u budućnosti ugrađivala u memoriju za neko kraće vrijeme od trajanja albuma ili pak za nekoliko sekundi ili manje, onda je i taj problem riješen. Vrijedi isto i za usvajanja bilo kakvog znanja.
Koliko će sve to imati smisla pokazat će vrijeme. Osobno bih želio da progresivni metal i dalje evoluira u pozitivnom smjeru što se tiče umjetničkog promišljanja i da bude što značajniji ambasador dobre volje i nade, mudrosti ljubavi i mira za sve.

Dean Podkrajac 2004.